ČUVARKUĆA – POREKLOM IZ MEKSIKA 

(Sempervivum tectorum L.)

Prevod njenog latinskog imena znači - "uvek živeća”, što svedoči o njenoj postojanosti u najrazličitijim uslovima života.

Raste na krovovima kuća, bedemima, stenama. Kažu da čuva kuću od groma, oluja, veštica i bolesti. Narodna poslovica kaže da je čuvarkuća bolja na kući nego dva psa pred kućom. Da, poslovica tako kaže, al’ je rastumačiti ne znam.

Poreklom je iz Meksika. Na našim prostorima uzgaja se već od IX veka. Iz tog vremena potiču odredbe o seljačkim domaćinstvima ("Capitulare de villis”), kojima su Karlo Veliki i njegov sin Ljudevit Pobožni naredili gajenje 72 biljke, među kojima je i čuvarkuća.

Čuvarkuća (Sempervivum tectorum L.) je trajna biljka s mesnatim, sočnim listovima

Čuvarkuća (Sempervivum tectorum L.) je trajna biljka s mesnatim, sočnim listovima koji završavaju šiljastim vrhom i tvore prizemnu rozetu široku do 8 cm. Leti iz rozete izraste 10-30 cm visoka cvetna stabljika, pokrivena malim ljuskastim listićima, koja na vrhu završava većim brojem ružičastih, zvezdastih cvetova složenih u razgranatu cvast. Posle donošenja ploda, stabljika propada. Biljka se razmnožava vegetativno, preko bočnih izdanaka iz kojih nastaju nove rozete.

U narodnoj medicini ovi sočni listovi koriste se u lekovite svrhe

Čuvarkuća i danas nije potpuno istražena biljka i uglavnom se koristi u narodnoj medicini. Od lekovitih materija sadrži: tanin, sluz, smolu, kalcijumov malat, masno ulje, mravlju i jabučnu kiselinu. U lekovite svrhe koriste se sveži listovi. Od njih se spravlja sok, čaj...

Preuzeto sa sajta www.agroplus.rs

KUNICA

U starim zapisima stoji: "Mnoge bi si nedaće žene prištedjele kada bi s vremena na vrijeme posegnule za kunicom."

Bogata je vitaminom K, etarskim uljima, gorkom materijom ahileinom i azulenom, od koje potiče njena ljekovitost.

U starim knjigama o bilju ova biljka označena je kao spas za sve teškoće, te se može primijeniti i tamo gdje se čini da je svaki trud uzaludan. Svojom snagom u pročišćavanju krvi može iz tijela odagnati mnoge višegodišnje bolesti. Samo se treba isprobati.

Nije opštepoznato da kunica izravno i najbolje djeluje na koštanu srž, jer u njoj potiče tvorbu krvi. Tako pomaže kod oboljenja koštane srži, kod kojih ne pomaže ništa drugo, čak i kod koštanog apscesa ako se primijene kure s čajem, kupkama i masiranjem kunicinom tinkturom.

Dobro je sredstvo protiv krvarenja u plućima i može zajedno s iđirotom izliječiti rak pluća. Iđirotov korijen tokom dana žvakati, a ujutro i navečer piti po šolju kunicinog čaja, gutljaj po gutljaj.

Kod krvarenja u želucu i jakih krvavih hemoroida kao i kod pritiska u želucu i jake žgaravice, čaj pomaže vrlo brzo. Kod prehlade, bolova u leđima i reumatičnih bolova treba piti što topliji stolisnikov čaj.

Čaj podstiče pravilan rad bubrega, pojačava apetit, uklanja nadimanje, želučane grčeve, jetrene smetnje, upale želučanog i crijevnog sustava, pojačava rad crijevnih žlijezda i tako omogućava redovitu stolicu.

Toplo se preporučuje kod angine pectoris jer najbolje pomaže kod smetnji u cirkulaciji i suženju krvnih žila.

Pogodna je za:

• rak na maternici (piti dnevno čaja koliko se može podnijeti)
• upala jajnika, bijelo pranje, mokrenje u postelju ( sjedeća kupka)
• miom (duže vrijeme sjedeća kupka)
• izostanak mjesečnice (svako jutro natašte popiti šoljicu čaja)
• klimakterij (redovno piti čaj)
• upale živaca na rukama i nogama (kupke za ruke i noge s dodatkom kunice)
• bolna navala krvi u glavi (čaj)
• vrtoglavica, mučnina (čaj)
• očna oboljenja sa suzenjem, probadajući bolovi u očima (čaj)
• krvarenje iz nosa (čaj)
• migrene (vruć čaj gutljaj po gutljaj piti. redovnom upotrebom migrena može potpuno nestati)

Kada je treba brati
Kunica je višegodišnja zeljasta biljka s nerazgranatom stabljikom, slojevitim listovima koji podsećaju na najfiniju čipku i sitnim bijelo-ružičastim cvjetovima raspoređenim u obliku štita.

Hajdučka trava ili stolisnik, kako se u narodu još naziva kunica, raste na vlažnim livadama, na kamenitim mjestima, šumskim proplancima, kao i po oranicama i vinogradima. Bere se u julu i augustu, a suši na vjetrovitom mjestu ili u sušionici na temperaturi od 35 do 50 stepeni. Čuva se u kesicama od jute, zaštićena od svjetlosti, a rok trajanja suhe hajdučke trave je oko dvije godine.

Ima najkavalitetnije sastojke kad se bere po sunčanom vremenu.

Provjereni recepti

Čaj za mirne snove: 5 g hajdučke trave prelijte sa 2,5 dl vrele vode. Procijedite i pijte po jednu šolju uveče, prije spavanja.

Mast protiv hemoroida: iste količine hajdučke trave i muške bokvice, oko 50 g svake biljke, pomiješajte sa 0,5 kg svinjske masti, pa lagano prokuhajte desetak minuta. Ostavite da odstoji preko noći, ujutru još jednom zagrijte smjesu, procijedite je i sipajte u teglice. Mast čuvajte na mračnom mjestu.

Obloge za rane: svježe istucane listove hajdučke trave stavite kao obloge na rane koje su nastale kao posljedica udaraca, uboda, posjekotina…

Tinktura za varenje: napunite flašu sjeckanim listovima i cvjetovima hajdučke trave, pa ih prelijte rakijom. Ostavite da stoji tri nedjelje na suncu ili toplom mjestu, pa procijedite mješavinu. Pijte ujutru i uveče po jednu kašiku, a vaši problemi s organima za varenje će nestati.

Vino za bubrege: dvije kašike cvjetova hajdučke trave kuhajte 10 minuta u 0,5 l bijelog vina. Svakog dana popijte po dvije kašike ove mješavine koja se pokazala kao sjajno rješenje protiv slabog apetita, bubrežnih, žučnih i mokraćnih kamenaca.

Ispucale ruke: dvije kašike lista i cvijeta hajdučke trave kuhajte tri minute u 3 dl vode. Toplim čajem ispirajte ispucale ruke i osjetljive bradavice koje često muče dojilje.  

Preuzeto sa sajta www.poljoprivreda.ba

U Britaniji sve više napada pasa na ovce

Prema Kristoferu Prajsu, višem savjetniku Asocijacije za život i biznis na selu, problem se javlja kada psi pobjegnu vlasnicima i udruže se u čopore sa drugim psima. Napadi pasa u čoporu prouzrokuju najveće štete, a opasni su za ovce i ljude.

Napadi pasa na ovce u Velikoj Britaniji koštaju njihove vlasnike preko million funti godišnje. U 2008. godini bilo je 180 napada, što je u odnosu na prethodnu godinu više 25%. Inače pravila u Velikoj Britaniji nalažu da se psi drže na lancu i to najduže 2 metra prilikom šetnje u područjima gdje se čuvaju domaće životinje. Van stočarskih područja, nije obaveza držanje pasa na lancu, dovoljno je paziti na njih. Međutim, prema Kristoferu Prajsu, višem savjetniku Asocijacije za život i biznis na selu (CLA, nadležna institucija u ovom slučaju), problem se javlja upravo u takvim slučajevima, kada psi pobjegnu vlasnicima i udruže se u čopore sa drugim psima. Napadi pasa u čoporu prouzrokuju najveće štete, a opasni su za ovce i ljude. Vlasnici pasa su dužni da nadoknade eventualnu štetu koju izazovu njihovi ljubimci.

Komentari slušalaca su, međutim, veoma različiti. Od onih koji oštro osuđuju neodgovorne vlasnike pasa, do onih koji se zalažu za njihova prava. Prije svega zbog zdravlja pasa i ugođaja njihovih vlasnika. Prema njima nehumano je da se psi stalno drže vezani na toliko malo slobodnog prostora za kretanje. Sa druge strane, ne mogu se ni oni sankcionisati zbog nekoliko ispada. Takođe, kažu da bi i farmeri trebali biti odgovorniji, a navode da vlasnici pasa plaćaju poreze iz kojih se vrši podsticanje farmera i poljoprivrede.

Uvođenje daljih sankcija na vlasnike pasa ostaje na razmatranju Asocijacije, te na građanskoj odgovornosti.

Preuzeto sa sajta www.poljoprivreda.info